ANĐELIMA SU PALE MASKE
Nikad nisam ni voljela tebe,
Voljela sam osobu koju si glumio,
Prevario si i samog sebe,
A nas si jednostavno ubio.
Nakon svega si mi stranac,
Nisi ni sjena onog starog lika,
Bio si samo dobar glumac,
Ili ja dobra publika.
Anđelima su pale maske sa lica,
Razbile sve iluzije i lažni sjaj
Sad vidim da si ubojica,
Ubio si u meni svaki osjećaj.
Više me ništa ne vrijeđa,
Ništa me ne može zaboljeti,
Previše se noževa zabilo u moja leđa,
Mislim da više ne znam voljeti!
Nešto je trulo unutar mene-
Mislim da je to srce moje,
I duša koja polako vene…
Sve što je nekad bilo tvoje.
Ne znam kako da se borim,
Šta se u ovakvim situacijama radi,
Kad nekoga iz sve snage volim,
A istovremeno mi se toliko gadi.
Bojao si se, pa si me "štitio" od istine,
I uvijek postupao sa mnom u rukavicama,
Sad stvarno odje*i od mene,
Ne želim imati posla sa kukavicama!
I na svemu ti zahvaljujem,
Hvala što zbog tebe mrzim cijeli svijet,
Od pogleda, poljupca, dodira strahujem,
I svi dobiju samo moj bijes.
Bijes koji je tebi namijenjen,
Zbog svega što si mi pružio:
Al slabić poput tebe nije na to pripremljen,
Pa drugi trpe ono što si ti zaslužio.
Ne želim na tebe misliti po cijele dane,
Al samo si ti u meni i nemam druge zanimacije,
Još uvijek nisam našla lijeka za sve te rane,
Al bar sam u pjesmu istresla neke svoje frustracije.
Tvoja predstava je u završnici,
Evo i ja pjesmu privodim kraju.
Možda smo samo propali umjetnici,
Koji malo jedno o drugom znaju.
Umjesto da ti kažem Zbogom,
Nešto ću te zamoliti:
Više nikom nemoj reći Volim te,
Ti ne znaš što znači voleti!